Viver

Viveri su strašna bića. Crna poput noći, viša od najviših ljudi, imaju krila poput šišmiša, tijelo guštera i stotinu strašnih zuba. Stoje na zadnjim nogama dok vam svoji kandžama na rukama čupaju srce. Njihove oči su kao vatrene krijesnice koje vas gledaju iz najtamnijih spilja.

Tako ih obično opisuju stari ljudi koji se još sjećaju vivera u kraljevini Kardigi u sagi Peti Bog. Opis je prilično točan jer su oni gušterolika bića crne tvrde kože bez ljusaka s krilima.

Viveri su bića koja prema zapisima potječu još iz Prvog doba, razdoblja u kojem su vladali stari bogovi i stvarali svoje tvorevine. Kada su njihova bića uglavnom izumrla kako bi prepustila svijet novih kreacijama novih bogova, Viveri su se povukli u spilje duboko ispod gornjeg svijeta. Oni nemaju interakcije s površinašima dok ih ne ometu.
Obično ih se susretne ako se rudnici iskpaju preduboko i zađu u njihov svijet. Tada izlaze iz svojih spilja i nemilosrdno napadaju sve što im je na putu.
Ne vole sunce niti jako svjetlo, pa uglavnom ne izlaze iz spilja preko dana niti se prbižavaju jako osvjetljenim prostorima u rudnicima.
Viveri nisu demoni, pa Albinovi svećenici, a ni Torvisovi vješci nemaju nikakve moći nad njima. Kako ni Ferini druidi nemaju poseban utjecan na njih, nisu ni životinje. U stvari nitko konkretno ne zna što su Viveri.

Ali zna se da su nemilosrdni mesojedi.

Slavenski izvori:

Viveri su hrvatska mitološka bića iz bračkog folklora, posebice vezana uz mjesto Dol na Braču, gdje se vjeruje da obitavaju u brojnim špiljama i rupi. Predstavljaju mistična stvorenja slična pticama, čije se hukanje i pokreti čuju noću, a legende o njima prenose se generacijama među mještanima

Dio bračkih vjerovanja povezuje ih s macićima (malim demonima) i tumače kao stanovnici špilja koji žive odvojeno od ljudi. Njihovo ime dolazi od ptice viveru (sova ili slična noćna ptica), a legende su stare koliko i naselja Dola. Opisuju se kao velike tamne sjene, ptice sa žutim tijelom i crnim krilima, slične ćukuću; ne vide se jasno, već samo noću kao jedrila siluete ili lebdeće figure iz špilja.

Izdaju ih neobjašnjivo hukanje i hukot iz špilja, jedre bez mahanja krilima, plaše ljude noćnim pojavljivanjima; povezuju se s noćnim nemirima i upozorenjima, ali ne štete direktno. Više izazivaju strah i čuđenje nego štetu; mještani ih doživljavaju kao stalne stanovnike prirode, ne zle duhove.

Lokalni su samo za Dol na Braču (oko 30 špilja), gdje se i danas čuje hukanje; slični su drugim špiljskim duhovima poput macića, a racionalno se tumače kao sove ili vjetar, no ostaju dio usmene tradicije.