Noćnik

Noćnik je zastrašujući vranac (potpuno crni konj) s nadnaravnim obilježjima. Noćnikovo tijelo je sačinjeno od čvrste sjene, a griva i rep od sjene koju se ne može uhvatiti osim ako to noćnik dozvoli. Njegove oči nemaju zjenice, već svijetle prodornim žarom (paklena vatra). Svaki njegov korak ostavlja sprženu zemlju ili tinjajući trag. Kopita mu često svijetle poput usijanog željeza. Iz njegovih nozdrva i usta stalno izlazi gust crni dim, a neki kažu da se oko njega širi miris sumpora.

Kao nadnaravno biće koje neki nazivaju demonskim, iako se s time ne slažu učenjaci Velike Čarobnjačke Akademije, on nije samo brz crni konj, već posjeduje magične moći:

• Noćnik može prelaziti iz materijalnog svijeta u duhovni ili pakleni svijet.
• Iako obično nema krila, on može “trčati” po zraku, ostavljajući vatrene tragove na nebu. U trku dosiže nevjerojatne brzine po nebu, koje se mogu mjeriti bs pegazom u letu. A njgovi kopita izgledaju kao da pritom udaraju po nevidljivoj cesti ispod njega.
• Budući da je Noćnik navodno sazdan od plamena zarobljenog unutar sjene, potpuno je imun na vrućinu.

Noćnik se rijetko viđa sam. Obično služi kao jahaća životinja moćnim zlim bićima poput vitezova smrti, demona ili mračnih bogova. No normalno ne podnosi jahače, i ne dozvoljava da se jaše, pa ga često na to prisiljavaju posebnim čarolijama. Za razliku od običnih konja, Noćnik je inteligentno biće, često zlonamjerno i lukavo. On ne služi nikome tko nije barem jednako zao ili moćan kao on sam.

Ponekad, u izuzetno rijetkim slučajevima, Noćnik pronađe smrtnika s kojim se razumije, nekako instintkivno i osjećaju jedan drugog. Tada Noćnik dobrovoljno dozvoljava toj osobi da ga poziva i jaše kada je potrebno.

Slavenski izvori:

Spominju se u raznim mitologijama i u raznim opisima. U slavenskoj mitologija se uglavnom spominju kao Velesovi konji.

Velesovi konji su potpuna suprotnost svijetlim, bijelim ili zlatnim konjima boga Peruna (gospodara neba).
Boja dlake: Uvijek su prikazani kao vranoci (potpuno crni konji). Njihova dlaka ima duboki, baršunasti sjaj, sličan onome na krilu gavrana.
Oči: Umjesto običnog pogleda, njihove oči često imaju zlatni ili jantarni sjaj, simbolizirajući Velesovu povezanost sa zlatom i skrivenim blagom pod zemljom.
Kopita: Vjerovalo se da su im kopita meka poput šapa medvjeda (Velesove svete životinje) kako bi mogli nečujno gaziti kroz šume i prelaziti rijeku koja dijeli svjetove (rijeku Zaborava ili Virej).

Veles nije ratnik na konju, on je pastir i čuvar. Njegovi konji imaju specifične funkcije:
Prijenos duša: Vjerovalo se da Velesovi konji pomažu dušama pokojnika da pređu na “drugu stranu”, u vlažne i travnate poljane podzemlja gdje Veles vlada.
Čuvari stoke: Budući da je Veles “skotji bog”, ovi su konji smatrani duhovnim predvodnicima svih domaćih životinja. Seljaci su vjerovali da nevidljivi crni konj noću obilazi štale kako bi provjerio je li stoka sita i na sigurnom.

Ovi konji posjeduju moći koje priliče bogu magije:
Prolazak kroz prepreke: Oni ne moraju preskakati ograde; vjerovalo se da mogu proći kroz gusto granje, maglu ili čak samu zemlju kao da je zrak.
Vidovitost: U starim slavenskim ritualima (poput onih u Arkoni), konji su korišteni za proricanje. Ako bi crni konj pri izlasku iz hrama zakoračio lijevom nogom, to se smatralo znakom da Veles savjetuje oprez ili odgodu bitke.
Promjena oblika: Baš kao i njihov gospodar, ovi konji su se mogli pretvoriti u druge životinje, najčešće u golemog crnog bika ili vuka.