Markulesa

Markulesa je rijetko zabilježeno biće, poznato kao šumski čuvar koji štiti šumu i njezine stanovnike. Ime dolazi od “les” (šuma), povezano s nazivima za šumu poput lesa, gore ili husti. U sagi Peti Bog oni su duhovi ljudi koji su izuzetno voljeli i cijenili šumu, a Fera (Mokoš) ih nakon smrti vrati da zauvijek štiti šumu koju je volio.

Povezuje se s kajkavskim krajevima i slavenskim šumskim duhovima poput ruskog Lešija (Lesnij), gdje je prijatelj šumskih vila i medijator između divljih i domaćih životinja. Uspomena na njega blijeda je, ali živi u narodnim predajama o zaštitnicima prirode. Čuva zelena stabla, izvore i živi svijet šume, napadajući krivolovce ili one koji sjeku i uništavaju prirodu; povezan je s vilama šumnjača. Uglavnom zaštitnički i dobar prema poštovaocima prirode, ali osvetnički i zao prema uništiteljima šume.

Prikazuje se ljudima kao crni vitez na crnom konju, u crnom oklopu, s crnim mačem, mašući osvetnički prema onima koji oštećuju šumu. Nikada mu se ne vidi lice.
Njegove moći se opisuju kao momentalno pojavljivanje noćina mjestima gdje je šuma ugrožena, može se pojaviti ne jednom kraju šume a zatim nekoliko minuta kasnije na drugom, kilometrima daleko. Nitko ne razumije kako može prijeći tolike udaljenosti u tako kratkom roku. (Iako Ferini druidi to navodno znaju, ali je strogo čuvana tajna.) Pored toga, ima nevjerojatno razumijevanje svih šumskih životinja te ih može pozvati u pomoć ako je potrebno.
Crni mač koji nosi je magičan i može ozlijediti bića koja su inale imuna na normalno oružje.

Slavenski izvori:

Izraz Markulesa u slavenski, posebno hrvatskim izvorima iz sjeverne Hrvatske se pojavljuje za dva različita bića:

Jedno je crni vitez u crnom oklopu, na crnom konju, naoružan crnim mačem. On je šumski čuvar koji pazi na stabla, izvore i živi svijet, djelujući kao medijator u prirodi. Ime sadrži kajkavski/slavenski korijen les (šuma). Spominje se u hrvatskom bajoslovlju (bilježi ga Vid Balog) kao dio bogate lokalne mitologije.

Drugo je Markulesa (ponekad nazivana i Markušeša ili Markuleža) jedno od najstrašnijih ženskih bića u narodnom vjerovanju, često povezana s vješticama i demonskim silama. Ona nije “vrsta” bića, već se u predajama često spominje kao vrhovna vještica ili predvodnica svih vještica na određenom području (najčešće u okolici Zagreba, Turopolja i Medvednice). Ona je autoritet u svijetu magije kojem se pokoravaju ostale coprnice.
Markulesa se rijetko pojavljuje u svom pravom obliku. Njezina je glavna karakteristika nestalnost:
Starica s magičnim predmetima: Često se opisuje kao stara, pogrbljena žena s raščupanom kosom, koja u ruci nosi drvenu kuhaču ili metlu.
Preobrazba u životinje: Smatralo se da se može pretvoriti u bilo koju životinju, ali najčešće u crnu mačku, veliku krastaču ili muhu kako bi neopaženo ušla u kuće i nanijela štetu.
Vatreni sjaj: U nekim pričama ona se pojavljuje kao “leteća vatra” ili svjetlo koje se kreće po krovovima kuća.
Za razliku od Viteza-Markulese koji može biti i zaštitnik, Vještica-Markulesa je gotovo isključivo maliciozno biće:
Najpoznatija “vještjačka” sposobnost koju joj pripisuju je krađa mlijeka kravama. Vjerovalo se da ona može “izmusti” kravu na daljinu ili baciti urok tako da krava umjesto mlijeka daje krv.
Markulesa voli “jahanje” ljudi. Prema narodnoj predaji, ona bi noću sjela na prsa osobi koja spava, izazivajući osjećaj gušenja i teške noćne more (ono što danas nazivamo paralizom sna).
Smatralo se da može “poslati” bolest na nekoga koga ne voli ili mu naškoditi urocima preko hrane.