Drevni – zastrašujući divovi L’vena

Legenda kaže da su ovdje od početka vremena, početka stvaranja. Neki kažu da su ih stvorili prvi bogovi, prije nego su stvorili ostale bogove. Zovu ih Drevni, i oni tumaraju po L’venu. Što oni rade, kome služe ili da li nešto čuvaju, nitko točno ne zna.

Njihova imena su: Stribor, Klek, Koleda, Kornat, Leđan, Ognjan, Orjen, Regoč, Snježana, Snježnik, Svitogor, Troglav i Magleni.

Neki kažu da su divovi, neki da su golemi elementali, a neki da su drvošeti, no nitko ne zna točno što su, samo da su jako jako stari. Njihove moći usporedive su s božanskima. Neki zapisi spominju da su neki od njih čak bili u izravnom sukobu s nekim od bogova, poznata je priča o sukobu Stribora i Morane.

Većina Drevnih je nepoznata, jer spisi o njima su izgubljeni u povijesti, a najbolji način za saznati nešto o njima je u knjigama sage Peti Bog.

Inače ovi likovi potječu iz različitih slojeva slavenske tradicije i novijih rekonstrukcija; neki su klasična božanstva, a drugi kasne mitske divovske figure ili motivi povezani s običajima. Ovdje ću napisati ukratko kako su poznati u slavenskoj i hrvatskoj mitologiiji, no u sagi Peti Bog sama malo prilagodio tko su oni i što predstavljaju.

Stribor

Stribor (češće Stribog) klasični je slavenski bog vjetra i zraka, koji se u istočnoslavenskim izvorima spominje kao božanstvo vjetrova i oluja. U modernoj popularnoj kulturi i hrvatskoj tradiciji često se javlja pod imenom Stribor, posebno kroz priču „Šuma Striborova“, pa se tako u domaćim člancima opisuje kao bog vjetra i šume, nestalne naravi, koji može biti razoran, ali i plodonosan te se zamišlja kao moćni, krilati putnik što prelazi golema prostranstva.
U sagi Peti Bog, Stribor nije božanstvo već jedan od Drevnih čija je izvorna povijest izgubljena u povijesti. Samo malobrojni na L’venu znaju nešto o njima. Iako se Stribor pokazuje smrtnicima najčešće, i oni ga ugledaju gotovo uvijek kao golemog drvošeta, biće koje izgleda poput golemog, moćnog hodajućeg drveta, ne znači da su smrtne rase bolje opznate s njim u odnosu na druge Drevne. Stribor, koji je zadržao oblik velikog drvošeta polako hoda po prostranim i gustim šumama kraljevine Kardige, posebno često se zadržava u Zmajskoj. Od svih Drevnih, on je najpristupačniji i održava komunikaciju s vilenjacima.

Klek

Klek se u starijim pisanim izvorima ne pojavljuje kao zasebno slavensko božanstvo, ali je u novijim mitološkim rekonstrukcijama i popularnoj tradiciji često personificiran kao mračni ili ratnički div vezan uz planinu Klek i općenito uz divovsko, neprijateljsko carstvo polusvijeta. U istom korpusu iz kojeg dolaze Svitogor, Ognjan i Leđan, Klek se navodi među zlim divovima koji mrze bogove i ljudski svijet, naglašavajući opasnu, razornu snagu planina i oluja koje iz njih „silaze“ na naseljene krajeve.
U sagi Peti Bog, Klek je jedan od drevnih koji je preuzeo zadatak čuvati golemo pustinjsko kraljevstvo Erimos od pohlepnih smrtnika, posebno u blizini Mrtve zemlje gdje povremeno ostvari kontakte s Narodom metala. Prema njihovim legendama, on čuva nešto skriveno duboko u pustiji. On je misteriozno biće sastaljeno od pijeska, izuzetno je moćan i besmrtan. Rijetko govori, i najpoznatiji je po tome da se pojavi i jednostavno i tiho promatra.​

Koleda

Koleda (Koledo) u slavenskoj tradiciji prije svega označava običaje i ophode zimskog solsticija, kada skupine mladića obilaze kuće, pjevaju posebne pjesme i prizivaju sreću, rodnost i blagostanje domaćina. U dijelu stručne literature i novijih ezoteričnih tumačenja Koledo se prepoznaje i kao personifikacija ili božanstvo Mladog Sunca, sina Svaroga (Svarožića), koje se „ponovno rađa“ u najdužoj noći godine da bi postupno nadvladalo zimu i donijelo toplinu te novo svjetlo svijetu.
U sagi Peti Bog, Koleda je divkinja koja je ponekad viđena u nekim vrlo gustim šumama. Svojik izgledom podsjeća na divovsku šumsku vilu. Njezina duga crvena kosa je poput slapa krvi, a tijelo je pokriveno haljinom od golemog lišća. Ona izbjegava susret sa smrtnim rasama, pa čak i vilenjaci, koji žive u takvim dubokim šumama ne znaju gotovo ništa o njoj.

Kornat

Pod imenom Kornat ne postoji općeprihvaćeno staro slavensko božanstvo u klasičnim mitološkim pregledima, nego se taj naziv prije svega vezuje uz otok Kornat i arhipelag, dok se mitološka tumačenja javljaju tek u modernim, lokalnim legendama. U novijim, popularnim pokušajima „dopune“ panteona Kornat se ponekad spominje kao moreplovački ili otočki duh/zaštitnik, ali takva predodžba nije potvrđena starim izvorima i više pripada suvremenoj mitopoetici nego izvornom slavenskom kânonu. Postoji priča da je Kornat jedan od divova koji je nakon što je pobjeđen u sukobu, pao u more i od njegova tijela su nastali otoci Kornati.

Leđan

Leđan je lik iz kasnijih slavenskih i „hrvatskih“ mitoloških rekonstrukcija, opisan kao div leda i studeni, jedan od vladara carstva polusvjetla koji boravi u ledenjacima i spiljama. U tim pričama Leđan je prikazan kao mračni protivnik bogova: predvodi zle divove u pobuni protiv nebeskog poretka, mrzi svjetlo i dobro, ubija moćnog diva Svitogora, a iz njegova razmrskanog tijela nastaju zemlja, stijene i jezera na kojima bog Svarog gradi svijetli grad, čime Leđan nehotice postaje pokretač stvaranja.

Ognjan

Ognjan je u istom mitskom ciklusu predstavljen kao div ognja, jedan od triju glavnih divova koji vladaju carstvom polusvjetla, uz Svitogora i Leđana. U nekim novijim elaboracijama povezuje se s ratom, razaranjem i zastrašujućim požarima, pa se opisuje kao ubojiti saveznik zime i leda koji svojim plamenom ne donosi toplinu, nego pustoš, naglašavajući destruktivnu stranu elementa vatre u suprotnosti s obrednim, kućnim ognjištem.
U sagi Peti Bog, Ognjan živi u kraljevstvu Rothilmath u golemim pećinama ispod planinskog lanca. Tim kraljevstvom vladaju mračni vilenjaci, ali niti oni se ne usude ulaziti u pećine gdje boravi Ognjan.

Orjen

Orjen se u klasičnoj slavenskoj mitologiji ne spominje kao samostalni bog, nego je primarno ime planine na granici Crne Gore i Hercegovine, oko koje su nastale brojne lokalne legende. U suvremenim mitopoetskim rekonstrukcijama Orjen se katkada personificira kao planinski div ili duh koji bdije nad stijenskim krajolikom, povezan s olujama, maglom i tajanstvenim nestancima putnika, no takva tumačenja oslanjaju se više na toponimiju i folklor nego na stare pisane izvore.
U sagi Peti Bog, ponekad pojavljuje u carstvu Borsat, gdje inaće žive šumski vilenjaci, koji, iako su jako dugovječni, ne znaju koja je svrha i što želi Orjen.

Regoč

Regoč je div iz pripovijetke Ivane Brlić‑Mažuranić „Regoč“, koja se svjesno naslanja na motive slavenske mitologije, iako sam lik ne potječe iz starog panteona, odnosno nisu poznati stariji zapisi gdje bi bio spomenut. U priči je Regoč golemi, dobrodušni i pomalo priprosti čuvar razvalina grada, koji svojom snagom spašava djecu i sela od poplavne rijeke Zlovode, utjelovljujući arhetip zaštitničkog diva čija je nevina, djetinja priroda u oštrom kontrastu s ljudskom zloćom i ratničkim spletkama.
U sagi Peti Bog, Regoč je div sa sličnim osobinama, ali više o tome morat ćete saznati u knjigama…

Snježana

Snježana u užem smislu nije tradicijsko slavensko božanstvo, nego ime koje u modernim adaptacijama ponekad služi kao personifikacija snijega, zime ili „snježne djeve“, po uzoru na motive Snježne djevojke (Sneguročke) iz ruskog folklora. U suvremenim „slavenskim“ projektima često se tako zamišlja kao mlada, krhka, ali opasna djeva bijele puti i ledenog daha, čija ljepota odvaja čovjeka od topline ognjišta, pa i od života, čime simbolizira zavodljivost i smrtnu tišinu dugih zimskih noći.
U sagi Peti Bog, Snježana je divkinja koja je zajedno s Snježnikom otišla u ledene krajeve na kraju Prvog Doba. NItko ne zna da li ona još uvijek postoji, ili ne.

Snježnik

Snježnik se izvorno odnosi na planinu na granici Hrvatske i Slovenije, a u novijim mitološkim sastavima javlja se kao naziv za planinskog duha ili ledenog diva koji vlada snježnim olujama i maglama. U tom reinterpretiranom slavenskom imaginariju Snježnik često čuva zabranjene prijevoje i ledene špilje, kažnjava one koji se rugaju zimi, a štiti pastire i putnike koji poštuju planinu, pa kombinira ulogu zastrašujuće sile i zaštitnika, slično drugim planinskim demonima europskog folklora.
U sagi Peti Bog, Snježnik je zastrašujući ledeni div koji je na kraju Prvog Doba otišao u ledene krajeve. Pridružila mu jse Snježana.

Svitogor

Svitogor je jedan od najrazrađenijih divova slavenske tradicije u kasnijim izvorima: opisuje se kao najveći i „najbolji“ div, saveznik boga Svaroga i otac snažnih junaka poput Strijelke. U carstvu polusvjetla Svitogor vlada zimom, njegov narod ne mrzi bogove, a nakon što ga Leđan iz zavisti ubije, od Svitogorova tijela nastaju planine, jezera i stablo svjetlosti, što ga čini svojevrsnim žrtvenim praocem iz čijega se mrtvog tijela rađa svijet, motivom vrlo sličnim drugim indoeuropskim kosmogonijama.
U sagi Peti Bog, Svitogor nije saveznik niti jednog boga, ali je vrlo mudar div čiji savjet je nešto što bi poželio svaki kralj. No povukao se duboko u planine i teško ga je pronaći. Na kraju Prvog Doba odlučio je da neće imati posla sa smrtnim rasama osim ako se pojavi netko dovoljno vrijedan.

Troglav

Troglav (Triglav) je povijesno potvrđeno slavensko božanstvo sjeverozapadnih, posebno pomeranskih i polabskih Slavena, prikazano s tri glave koje simboliziraju vlast nad nebom, zemljom i podzemljem. Njegov se kult bilježi u biografijama biskupa Otona Bamberskog, a tragovi imena žive i u toponimiji južnih Slavena, pa se u suvremenim tumačenjima Troglav opisuje kao vrhovni ili barem vrlo moćni bog rata, sudbine i svevidnosti, čija trostrukost odražava slojevitu strukturu kozmosa.
U sagi Peti Bog, Troglav je jedan od Drevnih. Malo koji smrtnik poželi susret s njim jer njegove tri glave imaju posebnu moć. Jedna promatra prošlost, jedna sadašnjost, a posljednja budućnost. Tako da u razgovoru s njim nije moguće ništa sakriti. On boravi u Kumlatu, planinskom području gdje žive patuljci. Zbog njegovih moći patuljci ga izbjegavaju.

Magleni

Magleni, koji ima oblik golemog zmaja sastavljenog od oblaka, tumara širom L’vena, i ako se uopće druži s nekim, to su zmajevi. Magleni se inače naziva i Prvim Sinom Fere, iako prema nekim zapisim, boginja Fera ga nije stvorila. On je isto jedan od Drevnih, jer ga takvih smatraju čak i zmajevi, koji su među najmoćnijim stvorenjima na L’venu. Mnogi ga smatraju izuzetno moćnim, ali on općenito ignorira smrtnike, čak rijetko komunicira i sa zmajevima.

Slavenska mitologija nema mnogo zapisanih tragova, o ono što ima često je podložno razlčitim tumačenjima od strane stručnjaka. Vaše isksutvo i kultura iz koje dolazite možda nekog od ovih likova znaju potpuno durgačije, i to je sasvim u uredu. Naime slavenska mitologija nema detaljne i ujednačene izbore poput grčkih, rimskih i epipatskih priča gdje se vrlo dobro zna hijerarhija božanskih bića i ostalih mitloških bića. Želio sam bezirati svoje priče na slavenskoj mitologiji, ali pritom sam si morao uzeto malo umjetničke slobode u izražavanju i kreiranju.